Ovo se može činiti kao prilično jednostavna definicija, ali svijest se svrstava među fenomene koje je znanost najteže objasniti zahvaljujući svojoj najosnovnijoj značajki: svojoj subjektivnosti.
Za razliku od stvari definiranih onim što svi možemo promatrati, poput naboja protona ili broja zvijezda u cijeloj galaksiji, značajke koje definiraju subjektivno iskustvo svijesti ne mogu se promatrati neovisno o iskustvu pojedinca.
Odakle dolazi svijest?
Kao što je tvrdio filozof Thomas Nagel u svom eseju "Kako je to biti šišmiš?", čak i ako biste se transformirali u drugi misleći entitet (kao što je Nagelov šišmiš), sama činjenica da se 'vi' transformirate znači da nikada nećete iskusiti svijest stvari u koju ste se pretvorili.
Da stvari budu još izazovnije, aspekti svijesti uključuju osjećaj slobode djelovanja ili osjećaj kontrole nad vlastitim postupcima.
Budući da izbor ne može biti niti slučajan čin koji se može objasniti kvantnom fizikom, niti unaprijed određen klasičnijim zakonima fizike, koncept 'slobodne volje' samo je još jedna glavobolja koju znanstvenici moraju objasniti prije nego što se svijest može u potpunosti razumjeti.
Mozak i teorije svijesti
Filozofski gledano, svijest se može podijeliti na dva polja – ono što filozof David Chalmers dijeli na 'lake' i 'teške' probleme.
Lak problem uključuje mapiranje odnosa između pojave svijesti drugim promatračima (kao što je pojava svijesti, donošenje odluka, izražavanje misli) i stvari u fizičkom svijetu, posebno aktivnosti živčanog sustava.
Neurološka istraživanja jasno pokazuju da promjene na mozgu mogu imati izravan, uzročni utjecaj na svijest. To ne uključuje samo utjecaj traumatskih ozljeda na svjesna iskustva osobe, već i učinke lijekova, uključujući anestetike, i elektromagnetsku stimulaciju.
Promatrajući promjene u fiziološkim reakcijama i uspoređujući ih s osobnim opisima svjesnih iskustava, neurolozi mogu objasniti kako se svijest može pojaviti.
To uključuje opisivanje kako doživljavamo trajni osjećaj identiteta, kako naš mozak dijeli svjesnu percepciju u okvire i kako regije mozga surađuju u stvaranju vanjskog izgleda svjesne aktivnosti.
Problem koji još nema konačan odgovor
Istraživanje koje ima za cilj riješiti jednostavan problem znači da bismo jednog dana mogli napraviti računalo koje bi izgledalo jednako svjesno kao i čovjek.
Težak problem, s druge strane, odražava izazove definiranja i modeliranja djelovanja i promatranja mehanizama koji stoje iza subjektivnog iskustva (ili da mu damo njegov više filozofski izraz, qualia).
Bez načina čak i predviđanja vrsta opažanja koja odgovaraju definicijama svijesti temeljenim na qualia i slobodnoj volji, svijest ove prirode ostaje preteška za znanstveno proučavanje.
Prema teškom problemu, nikada nećemo biti sigurni poznaje li 'svjesno' računalo vlastite misli poput čovjeka.
Provjeravači činjenica utvrđuju da su sva objašnjenja točna i relevantna u vrijeme objavljivanja. Tekst i slike mogu se mijenjati, uklanjati ili dodavati kao urednička odluka kako bi informacije bile aktualne.


Komentari
Podijelite svoje mišljenje, postavite pitanje ili komentirajte članak.
Ovaj tekst još nije komentiran.
Budite prvi i podijelite svoje mišljenje!